Ručni satovi pod povećalom: Tricij i Superluminova, koristi i uporaba

Spremate se kupiti ručni sat i razmišljate što bi bezuvjetno trebao ispunjavati kako bi vam donosio radost ne samo u trenutku kad ga prvi put stavite na ruku? Ako ste u svojim razmatranjima došli do uporabe sata u lošijim svjetlosnim uvjetima, najvjerojatnije ste se pitali kako riješiti problem vidljivosti podataka na brojčaniku u sumraku ili mraku. Oni koji su odabrali digitalni ručni sat taj problem nemaju. Displeje modernih digitalnih satova mogu dobro osvijetliti svjetleće diode ili druge vrste elektroluminiscentnog pozadinskog osvjetljenja - kod satova Timex je to od 1992. godine tehnologija INDIGLO, kod japanskog Casia se s verzijom ILLUMINATOR susrećemo od 1995. godine. U redu, ali što raditi, ako želite mehanički ili kvarcni sat koji nemaju elektronski osvijetljen brojčanik? Ne treba spuštati glavu, na tržištu postoji bezbroj modela s indeksima i satnim markerima koji svijetle i bez dodavanje energije iz baterije.

Općenito, proizvođači rade s dvije vrste ekspozicije svjetlosti - fotoluminiscencijom i radioluminiscencijom.

RADIOLUMINISCENCIJA

Bogatiju povijest, ali manju proširenost ima radioluminiscencija. Pionir uvođenja rasvjete s opasnim imenom bio je Guido Panerai, unuk osnivača branda Panerai. Godine 1910. patentirao je luminiscentnu tehnologiju koja se temelji na radioaktivnom elementu radiju. Smjesu radijevog bromida i cinkovog sulfida nazvao je Radiomir. U početku, Talijanska vojska koristila je staklene cjevčice napunjene Radiomirom za osvjetljavanje vojne opreme. Kasnije, u tridesetim godinama prošlog stoljeća, Panerai je izradio prvi ručni sat za potrebe vojske u kojeg je supstancija Radiomir bila zatvorena između dva sloja brojčanika, u obliku sendviča,  njegov sjaj bio je vidljiv kroz izreze znamenki na gornjom sloju. Budući da je radij poslije više godina pao u nemilost kod Komisije američkog nacionalnog vijeća za mjerenje i zaštitu od radija, Sjedinjene Američke Države zabranile su 1968. godine njegovu integraciju u sat. Ostatak svijeta, a time i urarske tvrtke, pod teretom je dokaza o štetnosti radija za ljudski organizam odlučio slijediti primjer iz Amerike.

Krajem jedne ere radiolumiscencija ipak nije nestala. Nijedna druga tehnologija nije omogućavala, i još uvijek ne omogućava, osvjetljavanje važnih elemenata sata s većim intenzitetom i konstantom emitiranog svjetla. Sigurna alternativa radija postao je tricij. Luminox, Vostok Europe, Ball i drugi poznati su po osvjetljenju sata tricijem.

Svi proizvođači koriste plinoviti izvor svjetlosti tricija GTLS (Gaseous Tritium Light Source). Plin, sadržan u ampulama od rezistentnog borosilikatnog stakla koji na potrebnu duljinu otapaju CO₂ laseri, zbog beta raspadanja proizvodi konstantan tok elektrona. Negativno nabijene čestice stimuliraju fosforni spoj kojim su obložene unutarnje stijenke cjevčice. Ekscitirani fosfor tada emitira stabilan sijaj.

Kao i svaki radioaktivni materijal, i tricij je podložan vremenu poluraspada. Nestabilni izotop gubi polovicu svjetline za 12,32 godine. U praksi to znači postupno smanjivanje razine svjetlosti. Ovisno o vrsti tricija, proizvođači satova jamče vijek trajanja rasvjete otprilike 15 godina. Dovoljan intenzitet svjetlosti tricija traje oko 25 godina. Tricijeva svjetlost može biti različitih boja, ovisno o dodavanju luminofora. U satovima obično vidimo zelenu, plavu, bijelu, narančastu ili ljubičastu boju.

FOTOLUMINISCENCIJA

Unatoč neporecivim prednostima radioluminiscencije, današnje vrijeme sklonije je osvjetljenju čija je funkcionalnost uvjetovana svjetlošću. Čini se da je svatko tko barem malo razumije svijet satova čuo za smjesu Superluminova. Neradioaktivna i netoksična supstanca, za razliku od prethodno korištenih luminiscentnih pigmenata, ima puno veću svjetlinu, ali ima i minuse zbog svojih kemijskih i fizikalnih svojstava. Dok je ograničenje tricija vrijeme poluraspada, u satovima koji su premazani Superluminovom ne morate brinuti o pogoršanju svjetlosti tijekom narednih godina. Danak na trajnost svojstva je nužnost da se „puni“ svjetlošću. Jednostavnije, cijeli se proces može usporediti s punjenjem baterije mobitela. Ako želite da vam služi, morate ga redovito puniti. Slično je sa Superluminovom. Smjesa se tijekom nošenja aktivira sunčevom svjetlošću ili umjetnim svjetlom i poslije sumraka polako smanjuje svjetlinu. Prosječno trajanje svjetlosti je oko 3 sata za manje elemente, a veći mogu fosforirati cijelu noć.

Supstancu na bazi stroncijevog aluminata izumila je 1993. godine japanska tvrtka Nemoto & Co. kao zamjenu za patogeni radij. Za razliku od jeftinih i čak i sada korištenih luminescentnih smjesa cinkovog sulfida, svjetlina Superluminove je do deset puta veća. Materijal ne trpi zbog starenja, moguće ga je ponovo aktivirati, ali mora biti zaštićen od kontakta s vlagom koja degradira njegovu kvalitetu.

Superluminova se proizvodi u brojnim nijansama, dok boja smjese na svjetlu ne mora odgovarati emitiranom svjetlu. Na brojčaniku i luneti sata najčešće se pojavljuje zelenkasti premaz sa zelenim svjetlom, bijeli s plavim, a nije neobičan ni crni s bijelim svjetlom. Posebnim postupcima primjenjivanu Superluminovu koristi, na primjer, LÜM-TEC u MDV tehnologiji, a poboljšanu pod imenom Never Dark nudi u svojim satovima manje poznati američki brand Reactor.

Izvor: Wikipedia.org, forums.watchuseek.com