Ručni satovi pod povećalom: Vodonepropusnost i vodootpornost

Edicija Ručni satovi pod povećalom ima smione ciljeve – biti koristan vodič svim zainteresiranima za kupnju satova. Na odabir iz suštinski subjektivnih sfera dizajna i na sklonost prema jednom brandu ni u kom slučaju ne želimo utjecati, i zato ćemo se u člancima u ovoj rubrici usredotočiti na dublje znanje iz tehnološke pozadine proizvodnje satova i predstaviti ga u razumljivom obliku. Postupno želimo preći od svojstava satova, preko korištenih materijala, pa sve do najbitnijeg elementa urarstva, neophodnog srca svakog sata, kalibra. Prvi dio, nadamo se da uspješne serije, posvetili smo čestom kriteriju za kupnju sata, vodonepropusnosti.

Situaciju na području otpornosti satova mogli bi smo nazvati svakakvom, samo ne preglednom i jednostavnom. Nakon što shvatite brojke koje označavaju stepen vodootpornosti ili vodonepropusnosti, morate ih protumačiti i razumjeti kako djeluju u stvarnosti. Tko ne bi želio kod odabira sata znati kakva razina vodootpornosti je potrebna njemu. Je li dovoljno 3ATM ili radije dati prednost 100M? Sljedeći tekst može vam pomoći kod razjašnjenja odnosa između sata i vode.

Odmah na početku treba spomenuti činjenicu da se pojam „vodonepropustan“ (waterproof) ne podudara s realnošću. Čak i najbolji ronilački sat nije u svim okolnostima vodonepropustan. Smjernice koje je izdala američka FTC (Federalna komisija za trgovinu) čak i ne preporučuju proizvođačima predstavljati satove kao vodonepropusne. Preporuka nije obvezujuća što je rezultiralo korištenjem oba izraza (osobito na slovačkom).

Novija terminologija uvela je pojam „vodootporan“ (water resistant). Da bi se izbjegla nekonzistentnost u tumačenju, niže norme vodootpornosti standardizirala je norma ISO 2281 1990. godine, a više „vodonepropusne“ razine pokriva standard ISO 6425 iz 1996. godine. Općenito, ISO testovi uključuju promjenu temperature, dubine, pritiska (vode, zraka) tijekom različito dugih razdoblja mirovanja i tijekom manipulacije operativnim dijelom sata. Kod ronilačkih modela provodi se i ispitivanje otpornosti na morsku vodu i sposobnost sata izdržati veliki tlak (simulacija dekompresije). Pregled distribucije standarda nalazi se u priloženoj tablici.

Tablica pokazuje da se za otpornost na vodu ne primjenjuje univerzalna jedinica. Najčešće ćete naići na oznake u metrima ili stopama visine vodenog stupca (M, ft) i dalje na jedinice tlaka u atmosferama ili barima (ATM, BAR). Upravo tlak je odgovoran za prodiranje vode u unutrašnjost sata. Tijekom godina sustav za zaštitu sata stalno se usavršavao. Očigledno, najvažnija je navojna krunica koju su koristili već 1926. godine u modelu Oyster (kamenica) svjetski poznatog brenda Rolex. Drugi elementi u mehanizmu vodootpornosti uključuju gumene ili teflonske brtvene prstenove, otvrdnjavajuću tekućinu koja se nanosi na kućište, navojni poklopac, ventil nadtlaka i drugo. S njihovom kombinacijom, proizvođači postižu izvrsne parametre zaštite od vode.

Postupak testiranja vodonepropusnosti odvija se u tri faze. Suho testiranje sastoji se od mjerenja debljine kućišta tijekom povećavanja tlaka u posebnom uređaju (prikazano na slici). Suho-mokro testiranje slijedi suhom i dodaje uranjanje u vodu. Uspješan test podrazumijeva da iz kućišta sata ne izlaze nikakvi mjehurići zraka. U trećoj fazi, mokrom testiranju, se u komori za kompresiju, koja je napunjena vodom, postupno povećava tlak. Dodatni test otkriva raspršenu zračnu vlagu unutar ugrijanog kućišta sata tako da se staklo pošprica ledenom vodom.

Toliko o teoriji. U praksi se s uvjetima koji vladaju u laboratoriju susrećemo samo iznimno i to samo na kratko. Stalni tlak ili dubina se ne postižu bez velikog truda, a da ne spominjemo apsolutnu nepokretnost koja je potrebna kao dopuna testova u laboratorijskoj sobi. Pri odabiru sata dobro je sjetiti se isprobane metode – uvijek odaberite sat za jedan stupanj otporniji od maksimalne granice vašeg boravka pod vodom.

Niti jedan, bez obzira koliko dobro izrađen sat, vam ne može jamčiti da će deklariranu vodootpornost sačuvati zauvijek. Kao kod svake robe široke potrošnje i ovdje se primjenjuju određena načela. Ukratko, riječ je o tome da se uzmu u obzir svojstva koja su dana konstrukcijom. Detaljnije u alinejama:

– svake godine, i nakon svakog otvaranja kućišta sata, potrebno je provesti ispitivanje tlaka
– pod vodom je strogo zabranjeno rukovanje krunicom (čak i navojnom) i gumbima
– nagle promjene temperature uzrokuju različitu ekspanziju materijala i taloženje preostale vlage na staklu
– nakon boravka u slanoj ili jako mineraliziranoj vodi potrebno je sat isprati pod tekućom vodom
– sprječavati udarce ispod površine vode i pad na tvrdu površinu
– izbjegavati agresivne kemikalije (odnosi se na satove općenito)

I, na kraju krajeva, , vodootpornost vam zvuči kao nešto komplicirano i ograničavajuće?¸Greška. Ako se budete pridržavali gore navedenih savjeta, imajući na umu potencijal razine vodonepropusnosti, ne samo da ćete naučiti pravilno se brinuti o satu, ali, što je najvažnije, nećete dozvoliti vlazi da vam uništi vašu investiciju u sat.